Treba li iz toga zaključiti da ‘električni insekti’ ničemu nisu poslužili? Ako nauku shvatimo kao veoma strogu disciplinu, naš će odgovor po svoj prilici biti potvrdan. Krosovo ime skoro nigde nije ostalo zabeleženo. Iako je to ovde nemoguće argumentovano dokazati, možda bi se moglo reći da je Krosu učinjena izvesna nepravda jer su nauci potrebni ne samo eksperimenti, već i takvi podstivajni nagoni. Formulisanje jednog istraživačkog programa, potraga za novim činjenicama, uvek počinju sanjarenjem i spekulacijama. Krosova ideja nije bila operativna i neposrdno efikasna. Međutim, na planu filozofije biologije nije bila bez vrednosti. Svi oni koji su razvoj nauke shvatali evolucionistički, pozitivno su ocenjivali Krosov rad.
Skoro da je i nepotrebno napomenuti da je mit o ‘Acarus crosii’ bio drugorazredan ili trećerazredni mit, jedan od onih koje rečnici nazivaju ‘pogrešnim predstavama’ ili ‘predstavama mašte’. Kada je o Frankenštajnu i njegovom čudovištu reč, stvari drugačije stoje. Meri Šeli se jednim jedninim skokom uzdigla do najpoznatijih legendi i pozvala čitaoca da razmišlja o nauci. I ne samo o čistoj nauci, već i o ljudskoj reprodukciji, o ljudima i ženama, o odnosima tehnike i prirode, o ulozi ljubavi u ljudskom životu…
Priča o Frankenštajnu je priča o pojedincu muškog pola koji je istovremeno lekar i naučnik, i koji stvara drugo ljudsko biće bez pomoći žene. U našem dobu, u vremenu procvata biotehnologije, ova situacija otkriva svoje pravo značenje. Porast kloniranja i buran razvoj genetskog inženjeringa navode nas na pomisao da je Frankenštajn među nama. To nije Frankenštajn koji poseže za naivnom elektrobiologijom Aldinija i Krosa, već Frankenštajn koji raspolaže sve efikasnijom tehnologijom, zasnovanom na napretku molekularne biologije, genetike i čitavog niza drugih disciplina.