Godine 1110. hroničari su zabeležili: ‘Bijaše prikazanje nad Pecerskim samostanom, pojavio se vatreni stup od zemlje do neba, februara meseca, jedanaestog dana!…’
Godine 1204: ‘Ove je godine bilo veliko prikazanje: na istoku, na nebu su bila tri sunca, a na zapadu četiri sunca, u središtu nešto kao veliki Mesec, poput svoda. Prikazanje je stajalo od jutra do podneva!…’
Ovi izveštaji, takođe, imaju mnoge sličnosti s izvorima s drugih jezičkih područja. Spomenut ćemo samo neke od njih. Stari zavet govori o tome kako su ‘deca Izraela’ izlazila iz Egipta pomocu ‘vatrenog stupa’. Korejska hronika ‘Samguk Sagi’ kaže da su se u proleće 766. godine na nebu pojavila istovremeno dva sunca, a zime 845. godine – tri sunca. Prema vjetnamskim izvorima, u julu 1180. istovremeno su se pojavila – dva sunca!
Godine 1281: ‘Ove zime bilo je prikazanje na nebu – vatreni oblak na zapadu. Iskre su išle po svoj zemlji. Prikazanje je stajalo malo, pa je nestalo!’
Godine 1360: ‘Bilo je na nebu strašno prikazanje, prolazio je oblak krvavi, sa istoka na zapad!’
Kakvi su to oblaci koji su izazvali tako veliku pažnju i uzbuđenje savremenika?
Očito radilo se o fenomenu koji nije lako objasniti. Osim toga i u drugim su zemljama bili opaženi slićni oblaci. Tako se 246. godine, kako je zabeleženo u hronici Kim Busika, u Koreji ‘pojavio oblak sličan komadiću svile’. Jedanaestog marta 957. mnogi Japanci su videli beli oblak dug 1,2 dzea (1 dze – 3,03 m) i širok 2,3 suna (1 sun – 0,3 m). Ljudi su ga prozvali – jutarnjom zvezdom!
U Vjetnamu je 1102. godine viđen – ‘sretan oblak'(?!), a 5. decembra 1577. godine u sedam sati ujutro, nekoliko kilometara od nemačkog gradica Tibingena, prema opisu Pierrea Buestoa, dogodilo se ovo:
‘Oko Sunca se pojavilo mnoštvo tamnih oblaka. Uskoro posle toga, iz pravca Sunca došli su i drugi oblaci. Jedni svetlocrveni, plamteći, a drugi žuti kao šafran. Iz ovih su oblaka s tutnjavom izašla tela nalik velikim i širokim šeširima. I zemlja je postala žuta i krvava. Činilo se kao da je bila pokrivena šeširima raznih boja, crvenim, plavim, žutim, zelenim, ali najveći broj su bili – crne boje!’