Znanje sa kojim raspolaže savremena istorijska nauka ne dozvoljava da se odgonetne tajna Reisovih mapa. ne preostaje nam ništa drugo, već da napustimo zvanične puteve i pokuša na drugi način naći istina.
Reis nije – po ubeđenju nekih naučnika – na mapama nacrtao obale Antarktika, nego Patagoniju i Ognjenu Zemlju, za koje tada – niko nije znao. ni Vikinzi nisu znali. Jedini narod koji je mogao nešto o tome da zna bili su Feničani. Odlazili su na svojim brodovima vrlo daleko. Obišli su celu zapadnu obalu Evrope. Da li su stigli do Južne Amerike? Da li ih je znatiželja odvukla čak do Patagonije? Razni komentatori turskih mapa podsećaju nas da su i u starom, ako i u srednjem veku, kružile legende o mitskim kopnima sa druge strane okeana.
Razni grčki istoričari spominju kontinent koji leži ‘na antipodima’. Sveti Isidor iz Sevilje, koji je živeo između 560. i 636. godine, navodno je rekao: ‘Osim tri kontinenta koja poznajemo postoji i četvrti sa druge strane okeana. Tamo sunce greje mnogo jače nego u našim krajevima.’ Legende govore i o bretonskim kaluđerima koji su imali nameru da pokrste narod tog kontinenta. Da li su ostvarili svoje planove? Da li su stigli u Ameriku? Ne znamo.
Feničansku hipotezu opravdavaju tragovi sredozemne kulture na tlu Južne,Srednje, pa čak i Severne Amerike. Njihova flota, posebno trgovačka, bila je spremna na taj podvig. Ali, nekoliko drugih činjenica je teško objasniti. Prvo – preciznost mapa Pirija Reisa. Takva preciznost zahteva potpuno tačne, tehnički savršeno obrađene podatke. Osim toga, to ne zahteva samo jednu, već nekoliko ekspedicija sa brojnom posadom. Na koji način su uspeli da ih održe u tajnosti? naravno, interse države koja je živela od trgovine zahtevao je čuvanje tajne. Zajedno sa propašću feničanskih luka i ta tajna se izgubila. Tako je bilo i sa Vikinzima. Nekoliko vekova posle njihovog otkrića Grenlanda trebalo ga je ponovo otkriti. Međutim, preciznost sa kojom su mape urađene ne može se ničim objasniti.
Jedna druga hipoteza kaže da je Piri Reis posedovao vrlo staro znanje koje se prenosilo sa kolena na koleno. Početak se gubi negde u drevnoj prošlosti, u doba kada ni Grenland ni Antarktik nisu bili okovani ledom. ali, akda je to bilo, kada je led pokrio polove?
Moderna istraživanja utvrdila su da je ledeno doba na polovima počelo pre devet – deset hiljada godina. Dakle, vrlo je verovatno da su Grenland i Antarktik pre deset hiljada godina imali takav oblik, kakav vidimo na Reisovim mapama. Otud bi se mogao izvesti zaključak da je znanje koje je korišćeno u crtanju mapa staro deset hiljada godina! Stručnjaci zaključuju da ove mape nisu mogle da budu urađene bez učešća istaknutih istraživača, dobro organizovane grupe tehničara, hidrografa i drugih stručnjaka. Jer, niko nije u stanju da sam ili sa malom grupom stručnjaka nacrta mape tako ogromnih kontinenata kao što su Antarktik, Grenland ili Amerika. Potrebni su u tom poslu tehničari, pa čak i stučnjaci iz astronomije. Teško je zamisliti da su te mape urađene bez pomoći avijacije. Na njima su geografske dužine vrlo precizno izračunate, a savremena nauka je u stanju to da uradi tek od pre dva veka.
Takvo slično mišljenje izražava i doktor Ivan Sanderson, etnolog, zoolog i geograf, autor mnogih naučnih radova. On je rekao da su Reisove mape mogle da budu urađene samo iz ptičije perspektive, dakle, uz upotrebu neke vrste letelica.