Sijamski blizanci su retka i istovremeno zastrašujuća medicinska pojava. Prve i najpoznatije sijamske bliznakinje u staroj Engleskoj rođene su 1100. godine bile su Eliza i Meri Čeliherst iz Kenta. Spojene debelim mesom i ramenima. živele su 34 godine i umrle u vremenskom intervalu od 6 sati. Ove, za to vreme prilično dugovečne bliznakinje, za života su umele da kažu: ‘Kako smo zajedno došle na ovaj svet, zajedno ćemo i otići na onaj svet’. Stanovnici sela u kojem su živele Eliza i Meri su svakog ponedeljka spremali kolače za njih i u svemu im bili na usluzi. Sestre se nikad nisu udavale niti su se zaljubljivale.
Selimo se u XIX vek, u 1880. godinu i naizlazimo na Rozu i Žozefu Blažek, rođene u Čehoslovačkoj. Devojčice su bile srasle u predelu karlica, svaka je imala svoja pluća i srce, ali jedan zajednički stomak. Bliznakinje su se 1907. godne upoznale sa jednim nemačkim oficirom. Roza se udala za njega i rodila dečaka Franca. Kad je dečak imao pet godina, njegov otac je poginuo u Prvom svetskom ratu. Sestre su ubrzo počele da rade u cirkusu, putujući po Evropi i Severnoj Americi.
Roza i Žozefa su bile veoma različite u karakteru, ali to nikada nije narušavalo harmoniju u njihovim međusobnim odnosima. Na primer, Žozefa je pila isključivo pivo, a njena sestra je konzumirala isključivo vino. To je vremenom uticalo na zdravstveno stanje njihovog zajedničkog stomaka. Za vreme gostovanja cirkusa u Čikagu 1922. godine, Žozefa se razbolela od žutice. Roza je nastavila da jede za obe, kako bi očuvala vitalnost organizma svoje sestre. Ona se nije saglasila sa predlogom za izvođenje hirurške opracije razdvajanja, kako bi spasla svoj život. Roza je rekla: ‘Ako žozefa umre, i ja hoću da umrem’. I umrla je. Samo petnaest minuta nakon smrti svoje sestre.