Dugačak je spisak sablasnih manifestacija na birmingemskim putevima u poslednjim decenijama, ali i u skorije vreme. Jedna od njih odnosi se na Brajtstoun Roud, na kojem obično oko tri sata iza ponoći odjekuju krici i plač za koje se ne može utvrditi odakle dolaze. Neki očevici tvrde da su tom prilikom primetili avetinjski lik bledog dečaka u suzama.
Na Kolshil Roudu, u februaru 1975. godine, pojavljivao se duh lokalnog mesara Barvika koji je ubijen 1780. godine. On je zakoračio ispred kombija koji je pripadao službi obezbeđenja, a kada je vozač pokušao da razgovara sa njim, nestao je.
Među posednute pada i put između Birmingema i Šerburna, i za njega postoji legenda da se pred zoru pojavljuje čovek sa cilindrom na glavi, staromodno odeven, koji hoda duž saobraćajnice i skuplja bačene papiriće. Na Stejšn Roudu kod Erdingtona, prema svedočenju jednog sveštenika, 1975. godine, čekao je da žena u telefonskoj govornici završi razgovor, a pošto je on dugo potrajao, otvorio je vrata da pita koliko će joj još vremena trebati. U tom trenutku, figura žene se ‘rastopila u vazduhu’ i govornica je bila prazna!
Da i vampiri ponekad traže žrtve na putevima, svedoči i događaj iz januara 2005. godine, koji se desio na Glen Park Roudu. Očevici su opisali crnomanjastog gospodina dvadesetih godina koji je ugrizao čoveka koji mu je dolazio u susret, a zatim skočio na prolaznika koji je ovome pokušao da pomogne.
Žrtva je postala i jedna žena koja se tu našla i koja je tvrdila da joj je odgrizao komad mesa sa ruke. Policija je, međutim, izjavila da izveštaj o takvom događaju nije primila i priču svrstala u urbane legende. Možda s pravom, ali ko ima hrabrosti neka se sam uveri da li je to tako. Izvor: Treće Oko