Hrišćanske Crkve kao krivca za ovaj fenomen označavaju nečastivu silu. A šta o tome kaže nauka?
Teorije o uzrocima su prilično nepouzdane. Jedne ukazuju na mogućnost paljenja metana koji se stvara tokom varenja, druge polaze od toga da postoje ljudi koji stvaraju statički elektricitet izuzetno jakog napona, koji, opet, u kombinaciji sa zapaljivim gasom, može da dovede do eksplozije.
Da li je moguće da, kao u slučaju nekih alergijskih reakcija, nekoliko faktora mora istovremeno da se pojavi?
To niko ne zna, ali je biolog Denis Dejvis na tome zasnovao svoju hipotezu. On misli da je moguće da se, usled genetske pogreške, preterano razmnože ljudske ćelije koje sadrže izuzetno jak energetski molekul nazvan fosfoenolno-piruvitska kiselina (PEP). Višak takvih ćelija, u normalnim okolnostima, uništava imunološki sistem, ali, ako i imunološki sistem zakaže, što se povremeno događa, sistem će postati prepun PEP-a. Ako bi se to dogodilo, pretpostavlja biolog Dejvis, u jednom trenutku bi bila pokrenuta lančana reakcija. Žrtva bi se onesvestila, krv postala prezasićena kiselinom, temperatura tela bi počela da raste do nivoa na kojem bi telesne supstance počele da gore, a telo, prepuno PEP-a, bilo bi pretvoreno u pogonsko gorivo i potpuno bi sagorelo.
Ova teorija zasnovana je na poznatoj grešci u ljudskom sistemu – da zbog greške ili slabljenja genetskog materijala ćelije ne poštuju utvrđeni ritam reprodukcije. Mogućnost da se ova greška pojavi raste sa godinama, što se slaže sa podatkom Rendlz i Hjua da je kod starijih osoba veći procenat spontanog sagorevanja. To bi, takođe, objasnilo i kako neka vrsta unutrašnjeg sagorevanja, u kojoj se samo telo pretvara u gorivo, može potpuno da uništi telo, a da pritom gotovo ne dotakne okolinu.
Teorija Denisa Dejvisa daje dobru osnovu za istraživanje fenomena spontanog ljudskog samosagorevanja. Na žalost, zvanična nauka će se i prema njoj najverovatnije odnositi kao i prema letećim tanjirima i većini parapsiholoških fenomena – praveći se da ne postoji. A to nikada nije dovelo do istine!