Krajem XII veka, tačnije 1191. godine, u Glastonberiju je navodno otkopan grob legendarnog kralja Artura. Crkva u Glastonberiju je čvrsto utkana u legendu, iako u VI veku nije postojala. U to doba je Glastonberi bio okružen močvarama, a njegovo veliko ime je bilo Ynys Avalon (Ostrvo Jabuka). Ne treba podsećati da se smrtno ranjeni Artur čamcem uputio prema Avalonu.
Postoje četiri različita opisa otkopavanja Arturovog groba, ali svi se slažu u osnovnim detaljima – grob je otkriven između dve kamene piramide ili dva kamena krsta, a u kovčegu ili ispod njega je pronađen krst sa natpisom ‘HIC IACET SEPULTUS INCLITUS REX ARTURIUS IN INSULA AVALONIA’ (Ovde leži poznati kralj Artur na ostrvu Avalon).
Taj se krst nalazio u obližnjem gradu Velsu sve do XVIII veka kada mu se gubi svaki trag. Ako sačuvani crtež tog krsta odgovara originalu, onda se pojavljuje još jedna zagonetka jer, sudeći po obliku slova, natpis ne potiče iz Arturovog doba (VI veka), niti iz vremena otvaranja groba (XII veka) već iz X veka. Možda je krst položen u grob prilikom nivelacije terena i ograđivanja starog groblja tokom X veka, ali to se ne može ni dokazati, ni osporiti.
Poslednja iskopavanja na tom mestu (tokom 1962. godine) su nepobitno dokazala da se tu nalazio grob iz kojeg je, između 1181. i 1191. godine, uklonjen sarkofag, a jama ponovo zatrpana. Monasi iz Glastonberija su zaista otkopali nečiji grob, ali da li se u njemu nalazio kralj Artur?
Prihvaćeno je mišljenje da se zapravo radilo o prevari, a navedeno je i nekoliko mogućih motiva, ali ništa od svega toga ne potvrđuje pretpostavku da je to zaista bio Arturov grob.
Da li je Artur zaista postojao i šta je za života činio, verovatno će zauvek ostati tajna, ali verovanje u njegovo postojanje je stvorilo moćni lik koji izmiče istoriji tako da će legenda o Arturu nastaviti da živi noseći sa sobom visoke moralne vrednosti i svog i budućeg doba.