U Knjizi Samuilovoj piše da su, posle pobede u ratu, Filistinci preuzeli Kovčeg, ali nisu umeli njim da rukuju. Svi koji su se približili tajanstvenom Kovčegu – obolevali bi i ubrzo umirali. Ispočetka bi samo osećali muku i gađenje, zatim bi im počela opadati kosa, da bi na kraju dobijali gnojave rane, te umirali u teškim mukama. Zar sav ovaj opis, čak previše, ne nalikuje na oboljenja od radijacije? Zato su Filistanci odlučili da se reše ratnog trofeja i vratili su ga Judejcima. Međutim, dešavalo se i da je među Judejcima bilo žrtava. Jednom je umrlo 70 mladih ljudi koji su podlegli iskušenju i samo na trenutak zavirili u Kovčeg. Mojsije je očigledno znao za takvu opasnost, pa zbog toga šator sa Kovčegom nikada nisu postavljali u središte logora – kako bi inače i priličilo na njegovu vrednost, nego su ga uvek postavljali van kruga, a mašinu su opluživali ljudi u specijalnim odelima.
Odakle se u ta starozavetna vremena pojavila čudesna mašina, napravljena po poslednjoj reči današnje tehnologije? Istraživači iznose dve mogućnosti: ili je bila ukradena od Egipćana kojima je dospela u nasledstvo od prepotopske civilizacije, ili ju je Mojsije dobio od vanzemaljaca. Ni jednu ni drugu pretpostavku niko nije u stanju, niti da dokaže niti da je opovrgne. Možda bi se moglo ustanoviti šta je tačno, ako bi se uspeo pronaći Kovčeg.
Po svoj prilici, moguće je otkriti sled zbivanja oko Kovčega i sudbinu najveće relikvije. Jer, tokom dugih vekova bilo je poznato gde se Kovčeg nalazio. Posle povratka Kovčega od Filistinaca, Prva knjiga Samuilova 2, 1-2, govori: ‘Pristigli su žitelji Kirijat-Džeraima, uzeli su Kovčeg Jagve i odleli ga u dom Abinabada, na brdu. Sina njegovog Elizara posvetili su da čuva Kovčeg Jagve. Od vremena prispeća Kovčega u Kirijat-Džeraim prošlo je dugih 20 godina’. Za sve ovo vreme mašina nije radila, jer u obećanoj zemlji mana nije bila potrebna. Mnogo godina niko se nije zanimao za Kovčeg, jer se moralo ratovati sa Filistincima koji su ugrožavali zemlju. Tek po izgonu neprijatelja, car David se setio Kovčega. On je gradio novu prestonicu koja je trebalo da bude i versko središte države, što znači i mesto očuvanja simbola drevne tradicije. Zato se car David , sa 30.000 hiljada vojnika, uputi u Kirijat-Džeraim. No, prilikom prevoza Kovčega desio se nesrećni slučaj: volovi su se poplašili, naglo jurnuli i sveti Kovčeg zamalo bi pao na zemlju da ga nije pridržao vojnik koji je uporedo koračao pored njega. Dodir Kovčega ubio ga je na mestu. Znači, iako je 20 godina bio neaktivan, Kovčeg je, ako i pre, bio pod visokim naponom, to jest, nalazio se u radnom stanju.