Poslednja žrtva krvave grofice bila je Doriška, krupna devojka iz Hrvatske, koju je grofica okrivila da je ukrala krušku! naravno, počelo je kažnjavanje. Skinuta je gola i zavezane su joj ruke na leđima. Tada ju je grofica tukla drvenom oklagijom, ali Doriška nije umirala. Grofica je pravila pauzu samo dok je menjala krvavu košulju sa čistom. Kad oklagija nije pomogla, Doriška je izbodena makazama.
Međutim, nakon desetak godina ovakve krvave prakse, istina o Eržebet Batori izašla je iz zidina dvorca Čejte. Jedna od nesuđenih žrtava uspela je, naime, pobeći pre nego što će biti zaklana. Kralj Matias II bio je obavešten o slučaju. Grof Turzo, guverner provincije i Eržebetin rođak, lično je komandovao odredom vojnika pri upadu u dvorac, u noći 30.decembra 1610. godine. U glavnoj sali zamka on je sa užasom pronašao jedan unakažen leš – mrtvu devojku bez kapi krvi, i drugu, živu, kojoj je telo bilo pokriveno malim rupama. U kuli zamka vojnici su otkrili i izvestan broj živih devojaka. Nekima od tih jadnih devojaka telo je bilo isečeno, a u blizini dvorca iskopane su kosti nekoliko desetina devojaka.
Grofica je, nakon toga, stavljena u kućni pritvor, u samom dvorcu. Suđenje je održano sledeće godine. U Mađarskoj postoji potpuni zapisnik koji prati čitav njegov tok. Okrivljeni su priznali svoje zločine i tako potvrdili sve jezive priče koje su se u međuvremenu isprele oko celog slučaja.
Svedokinja po imenu Žužana predala je sudu najšokantniji dokaz o groficinim zločinima. Bio je to spisak gde je bilo zapisano da je broj ubijenih devojaka 650. Ovaj spisak je napisala lično grofica Batori koja je sa svojim saučesnicima vodila detaljnu evidenciju svih svojih zločina.
Sudske kazne su bile stravične: Erži Majorova osuđena je na smrt zato što je za pare odnosila tela iz zamka i sklanjala ih, Ujvariju i Torkou su odsečene glave a tela su im spaljena, a Iloni Jo i Doroteji Senteš isčupani su prsti, izvađeni jezici i oči, a zatim su pečene na tihoj vatri! Najzanimljivije od svega i najneverovatnije, bilo je da jedino Eržebet nikada zvanično nije osuđena ni za kakav zločin!?
Umesto toga dovedeni su zidari u dvorac Čejte; zazidali su vrata i prozore spavaće sobe, s groficom u njoj, ostavljajući samo mali otvor kroz koji se mogla dodavati hrana. Kralj Matijas II je u početku tražio smrtnu kaznu za Eržebet, ali je na navaljivanje njaenog rođaka, premijera, pristao da se izvršenje smrtne kazne odloži na neodređeno vreme, što je u stvari značilo doživotni zatvor u samici. Četiri godine kasnije jedan stražar je hteo da baci pogled na ženu čija je lepota bila nadaleko čuvena. Ležala je licem ka podu. Eržebet Batori, čuvena krvava grofica, bila je mrtva.
Njeno telo je kasnije zazidano u jedan deo dvorca.