Psihološki gledano, telo j u uzbuđenom stanju straha. Dlanovi su vlažni, u slepoočnicama lupa, mišići se grče. Tipični simptomi su drhtanje, probadanje i lupanje u grudima, kao i osećaj teskobe u predelu stomaka. Telo je spremno – i na bornu i na bekstvo. Centar upravljanja među-mozga (hipotalamus) daje nalog za lančanu reakciju. Nadbudrežne žlezde počinju sa hiperprodukcijom adrenalina, kako bi se telo spremilo na objavljivanje alarma. Srce kuca pojačanim intenzitetom, kako bi mozak i mišići dobili dovoljno krvi. Ubrzano i duboko disanje unose više kiseonika, a paralelno prestaje i lučenje pljuvačke kako bi se obezbedio bolji dovod vazduha u pluća. Zenice se šire. Oči su osetljivije na svetlost. Telo je obliveno hladnim znojem i podjednako spremno – i na napad i na bekstvo.
Važne funkcije, poput apetita, trenutno su obustavljene. Otuda ljubomorne osobe često nemaju apetit. Ali im se zato povećava apetit – za ljubav. Telo, naime, pojačano proizvodi ljubavni hormon testosteron. Sada bi najradije vodili ljubav sa partnerom za koga smatrate da vas je jako povredio! Kako kaže američki sociolog Bernard Mek Lin: ‘Nimalo loš način da se ljubomorno ludilo pretvori u normalnu strast’. Međutim da li je zaista tako?
Tvrdi se da je za ljubomoru karakteristična ‘sklonost ka voajerizmu’, koja može poprimiti čak i mazohističke crte.
Kako to? pa, jednostavno, prošlost partnera želi se znati do u detalje, iako se time razaranje još više povećava. Jer, ljubav se boji poređenja. Karakteristično onespokojavajuće pitanje glasi: ‘Nisam li možda samo bedna slika onoga što je već imala (imao)?’ Ljubomorna osoba želi biti univerzalna, a ne samo još jedna karika u lancu…
Uz to, živimo u industrijalizovanom društvu gde ljudi imaju mnogo prilika za međusobne kontakte i poznanstva, pa i za, iskreno rečeno, mnogo više od toga. A istraživanja su pokazala da 82 procenta ljudi na neverstvo i dalje reaguje ljubomorom.