Kad se uzmu u obzir svi do sada izneti primeri, kao i oni koji sleduju, neizbežno je pitanje: zašto su se ljudi oduvek bojali duhova i prosto ih se užasavali? Verovatno zato što su im se često javljale i strahotne prikaze – neokajanih grešnika, ubica, zlikovaca i raznovrsnih grugih prestupnika. Njihovu zavist i zlobu prema živima ne može svako da podnese. Evo jednog primera.
U jednom srednjevekovnom zamku nedaleko od francuskog grada Bordoa, tokom nekoliko stoleća događale su se užasne tragedije. Recimo, ako je nekom od gostiju zapalo da prespava u sobi gde se noću pojavljuje prikaza sadističkog markiza Burvila, koga su sopstvene sluge razapele na krst, nesrećnika su sledećeg jutra zaticali mrtvog sa zastakljenim pogledom od užasa raširenih očiju. Čak je i jedan hrabri gardijski poručnik, heroj Pokreta otpora za vreme Drugog svetskog rata, izazvan posle jedne rasprave da prenoći u zloslutnoj sobi, umro od infarkta čim se suočio sa groznim priviđenjem.
U jednoj od moskovskih zgrada na Arbatu, između ulice Majaskovskog i Furmanove, stalno se pojavljivala prikaza starice u belom. Ona bi se pojavljivala na vratima spavaće sobe i prstom pokazivala čoveku u sobi da krene za njom. Ovaj bi ustajao kao hipnotisan i kretao za njom nestajući u noć. Po pravilu, tela žrtava nikada nisu pronađena. No, sedamdesetih godina prošlog veka, zlosrećnu sobu unajmio je jedan mladi sveštenik. Čim se starica u belom pojavila, on ju je odmah prekrstio i oslobodio je svih njenih grehova. Prilika starice se jednostavno rastočila u vazduhu kao dim i više nije uznemiravala ljude.