Bežeći od razjarene zveri, jedan je čovek, bezglavo trčeći, upao u neku provaliju. Dok je padao u nju uspeo je da se uhvati za neko drvo i držao se tako učvstivši noge na nekoj račvi misleći da je kraj njegovim mukama i da će od sada biti u miru i sigurnosti. Ali, pogledavši okolo vide dva miša, jednog belog i drugog crnog, kako neprestano podgrizaju drvo za koje se on bio uhvatio.
Pogledavši na dno provalije ugladao je zmaja strašnog po izgledu iz koga je izbijala jara od vatre, kako je strašno razjapio usta pokušavajući da do njega dođe i da ga proždere. A pogledavši baš na račvu drveta gde je bio noge učvrstio, vide četiri glave aspidine kako su izašle iz stene na kojoj je drvo izraslo. No pogledavši drvo još jednom, vide da sa jedne grane kaplje malo meda. I prestavši da brine o takvim i tolikim nevoljama kojima je bio okružen, ustremi se ka slasti onog meda.
Ovo je slika onih koji se varaju obmanama ovog života, čije je tumačenje sledeće. Zver je slika smrti koja juri da stigne adamski rod, provalija je svet pun svakakvih zala i smrtonosnih zamlki, a drvo koje dva miša neprestano nagrizaju i za koje se hvatamo i držimo jeste vreme našeg života koje se skraćuje i približava kraju danonoćno. Četiri aspide znače četiri sablažnjiva sastojka od kojih je sastavljeno čovekovo telo i kojima je grešno gonjen i mučen telesni sastav.
Uz to, onaj ognjeobrazni i užasni zmaj prikazuje strašnu paklenu utrobu koja čeka da primi one koji su više voleli krasote ovoga sveta nego buduća blaga. Medena kaplja znači sladost uživanja ovog sveta kojima on svoje drugove sablažnjava, ne ostavljajući ih da se pobrinu za svoje spasenje.