Dok britanske šaljivdžije špekulišu da svaki čovek na planeti ima irski deo mozga, specijalisti ovaj slučaj povezuju sa retkim fenomenom poznatim pod imenom Sindrom stranog akcenta. Ovaj poremećaj se javlja posle nervnih trauma, i utiče na kontrolu usana, jezika i govornog aparata u celini. Tako ga, barem, definišu neurolozi i objašnjavaju da u pitanju uopšte nije akcenat, već poremećen govor koji okolina tumači kao određeni akcenat. Sindrom je otkriven 1941. u Norveškoj, kada se jedna mlada žena, povređena u bombardovanju, probudila sa jakim nemačkim akcentom, zbog čega su je sunarodnici ‘uzeli na zub’ (Nemci su ih i bombardovali). Ovo retko, a ponekad i bizarno stanje, danas je temeljno istraženo od strane neurologa, defektologa, psihijatara, psihologa i lingvista. Brojni slučajevi, dokumentovani pri naučnim i zdravstvenim institucijama, poslednjih godina su privukli pažnju javnosti. Šezdesetogodišnja Linda Voker je 2006. godne, posle moždanog udara, progovorila akcentom koji su ljudi prepoznavali kao mešavinu italijanskog, slovačkog i jamajčanskog. Sindi Lu Romberg iz Vašingtona je imala ozledu mozga pre osamnaest godina, bez posledica, a tek prošle godine je, tokom terapije kod kiropraktičara, odjednom progovorila ruskim akcentom, praveći čak i gramatičke greške tipične za Ruse koji uče engleski.
Džordž Rejnolds iz Eseksa u Engleskoj je celog života govorio standardni ‘kokni’ engleski, kao i svi u porodici. Prošle godine je pretrpeo blagi moždani udar, a od tada Džordž priča upadljivim italijanskim akcentom. Što Džordžov slučaj čini posebno zanimljivim, on sada i gestikulira na tipično italijanski način – što ranije nije radio – a njegova porodica i prijatelji kažu da se Džordž promenio u celini, da je drugačija ličnost.
Češki profesionalni motociklista Matej Kus, trkač u takmičenju spidvej, proveo je 45 minuta u nesvesti nakon teškog udesa 2007. godine. Kad se probudio, pričao je na perfektnom engleskom, ‘BBC akcentom’. Matej je, uzgred budi rečeno, engleski tek bio počeo da uči. Efekat je kratko trajao, pa je Matej ubrzo – na njegovu žalost – morao nazad na kurs.
Već iz kratkog opisa nekoliko slučajeva jasno je da je ovaj fenomen kompleksniji od onoga o čemu govore neurolozi i psiholozi, da poremećena kontrola govornog aparata ne može da bude jedino objašnjenje (savršen strani akcenat umesto nečega što ‘liči’ na strani akcenat, tipične gramatičke greške, gestikulacija, promena ličnosti…). Poslednji opisan slučaj je posebno zanimljiv, jer ne predstavlja pravi primer Sindroma stranog akcenta. Matej Kus je progovorio ne stranim akcentom, već stanim jezikom koji pre toga uopšte nije znao, i to savršeno. Kusov slučaj potpada pod jedan drugi, još čudniji fenomen, pod imenom ksenoglosija (od grčkog ’dženos’ – strano i ’glossa’ – jezik), kada osoba progovori stranim jezikom, a nije imala prilike i mogućnosti da ga ranije nauči. Akademska lingvistika i psihologija ne priznaju postojanje ksenoglosije, iako postoji određen broj slučajeva koji su naučno dokumentovani.
Najčešće navođeni slučajevi su oni opisani od strane psihijatra Iana Stivensona (1918–2007), istraživača paranormalnog i profesora Univerziteta u Virdžiniji, najpoznatijeg po tome što je bio jedini ozbiljni istraživač reinkarnacije iz zvaničnog akademskog sveta, koji je svoj rad objavljivao u naučnim publikacijama. Jedan od njegovih slavnih slučajeva ksenoglosije je indijska devojčica po imenu Svarnlata Mišra, koja je ceo život provela u okruženju u kom se govorio isključivo hindi-jezik, a umela je da peva na nepogrešivom bengalskom. Stivenson je takođe detaljno opisao i slučaj amerikanke po imenu Džensen koja je pod hipnozom ‘postala’ švedski farmer i govorila švedski. Mada je njen švedski bio veoma loš – i toliko je bilo zapanjujuće. Stivenson je detaljno opisao još nekoliko pojedinaca sa ovim stanjem, ali ksenoglosija nije bila njegova primarna oblast interesovanja, već sećanja dece od tri do pet godina starosti na svoje prethodne živote. U svakom slučaju, njegovo zanimanje za ksenoglosiju ukazuje na jedno od mogućih objašnjenja ovog fenomena – reinkarnaciju, i ‘oživljavanje’ znanja i veština iz prošlih života.