Nubijci su narod koji živi na severu Sudana, na obalama reke Nil. Do tridesete godine, oni ne kriju svoje genitalne organe. Međutim, nikad ne bi izašli iz kuće, a da prethodno ne namažu telo uljem, a lice mirišljavim bojama sa istančanim šarama. Tako ‘obučeni’, oni će se kretati selom bez ikakvog ustručavanja. Ako bi ih, pak, neko iznenadio ‘gole’, oni bi se duboko poStidenjeeli. Isti scenario važi i za indijance Gvarani, u Južnoj Americi (na slikama levo i desno). Oni drže svoj polni organ u uzdignutom položaju pomoću kanapa pričvršćenog za pojas. Iako je posredi gotovo nepostojeća odeća, bez nje se ti ljudi neće pojaviti na javnom mestu. U suštini, ‘nagi ‘divljak’ ne postoji.
U jednom plemenu u Africi, kad vam domaćin ponudi svoju ženu da spavate sa njom, odbijanje takvog poklona predstavlja veliku sramotu i poniženje za domaćina. Prihvatanje poklona, i njemu i njegovoj ženi ukazaće čast i kod te žene neće izazvati nikakvu sramotu. Ovde kod nas, u ovom civilizovanom svetu, merila su sasvim suprotna kad bi se primenjivao isti ovakav običaj.
Univerzalno gledano, ovo osećanje Stidenjea, kao i srama kao nečega što prati prekršaje pravila pristojnosti, u isti mah je i veoma relativno u konkretnoj primeni. Žene Mzaba, u Alžiru, dobro paze da ne zadrže pogled na pohlepnim očima šetača; dok mlade senegalske seljanke, idu ponosito razgolićenih grudi. Žene u nizu arapskih zemalja zaziru od toga da otkriju lice, ali Evropljanke, po volji mode, sve više smanjuju skrivene delove nogu. U viktorijanskoj Engleskoj, suknjicama od čipke pokrivale su se čak i … noge od klavira. U jednom priručniku, koji je već desetinama godina na snazi, preporučivalo se budućim sveštenicima da se služe štapićima kad krajeve košulje utiskuju u gaće.
Ma kakvi da su oblici u kojima se javlja, Stidenje ostaje jedna od bitnih karakteristika ljudskog bića. Njegova potvrda, osećanje srama, predstavlja moćan pokretač ponašanja. Moćan i jedinstven. Sve se dešava kao da bi onaj ko se našao u nepriličnoj situaciji hteo da kazni samoga sebe što se drznuo protiv običaja prihvaćenog od svih. Podrigne li u toku prijema, čovek od ugleda će istog časa osetiti kako crveni kao ljuta papričica. Međutim, njegov nevoljni čin nema nikakvog unačaja; štaviše, u nekom drugom podnevlju bio bi shvaćen kao znak učtivosti, i kao kompliment domaćici da je dobro napravila jelo. Jadni prostak bi da u zemlju propadne, da presvisne od sramote ili da pobegne bilo gde. Što se tiče ostalih, oni se samo u sebi smeju. Sa jedne strane, grozna neprilika, a sa druge – smešno: Stidenje ima efikasne odbrambene mehanizme.