Žak Kazot je, kako je zabeležio jedan od prisutnih L’Arp, predskazao i smrt francuskog kralja i kraljice, ali i spostveni kraj u vrtlogu revolucije. L’Arpu, koji je bio ubeđeni ateista, predvideo je da će pred kraj života postati hrišćanin – vernik.
Sve se uglavnom odigralo onako kako je i prorečeno. De Kondors je 1794. godine pronađen mrtav na podu ćelije u koju su ga zatvorili kao protivnika revolucije. Popio je otrov koji je još od početka revolucionarnih događaja nosio sakrivenog u svom prstenu. Šamfor je više puta u zatvoru sebi sekao vene, ali je umro od posledica nepravilne medicnske nege. Sudbina de Nikolausa ostala je nepoznata. Žan Bajli, astronom i jedno vreme gradonačelnik Pariza, giljotiniran je 1793. godine, a Roše iste godine. Dame su doživele istu sudbinu kao kralj i kraljica: vezane i ponižene kroz masu koja ih je pljuvala u otvorenim kolima dospele su na stratište. L’Arp koji je to sve pomno zapisivao, umro je 1794. godine, a njegov sin je u svojim memoarima ostavio svedočanstvo da mu je otac, nekoliko meseci pred smrt, postao fanatični vernik.
Što se tiče samog Kazota, za sebe je takođe predvideo da će biti giljotiniran, kao i većina prisutnih. Njega su, pod optužbom da je neprijatelj revolucije, uhapsili 1792. godine, a ćerka Elizabet tražila je da i ona bude zatvorena sa njim da bi mogla negovati ostarelog oca. Tako je zabeležila i poslednje predskazanje koje je izrekao. Kada je oslobođen iz zatvora nije se tome preterano boradovao. Rekao je da vidi žandara koji će doći po njega i odvesti ga u gradsku prefekturu, a nalog za hapšenje će potpisati prefekt Petion. Pošto je tada na toj funkciji bio neko drugi, prijatelji su mislili da je stari pesnik ipak pogrešio i da se to neće dogoditi. Ipak, samo mesec dana kasnije, 11. septembra, stigao je žandar sa nalogom novog prefekta Petiona! Odveden je prvo u prefekturu, zatim u zatvor, a odatle pred revolucionarni sud. kazna je bila izvršena 25. septembra, na giljotini, spravi koja nije ni postojala kada je 1788. godine Žak Kazot o njoj govorio. Kada su revolucionari došli na vlast, naložili su doktoru Giljotenu, po kojem je dobila ime, da konstruiše navodno ‘bezbolno’ sredstvo za egzekuciju. Ubrzo potom giljotina je počela masovno da se upotrebljava.