Brojni su oni koji smatraju da rukovodioci sa perfekcionističkim karakteristikama baš takvi i treba da budu. Na taj način se i od podređenih mogu očekivati maksimalni rezultati u radu. Međutim, insistriranje isključivo na radu, bez, na prvom mestu razumevanja, ali i bez nagrada i satisfakcija za radnike, sigurno neće povećati njihovu produktivnost. Naprotiv, to će biti tipično sabotiranje čitavog sistema poslovanja. Perfekcionista ima problem sa kontrolom kritika koje iznosi na račun kolega, kako onih na nižem stupnju hijerarhijske lestvice, tako i onih jednakih njemu ili čak i nadređenih. Svakom urađenom poslu nalazi mane, jasno daje do znanja da je primetio i najsitniju grešku i svaki minut kašnjenja na posao. Njegova fanatična posvećenost poslu tera ga na izbegavanje zajedničkih pauza i odlazaka na piće ili doručak sa kolegama. U određenim profesijama perfekcionizam može biti i jako koristan, na primer kod stručnjaka iz oblasti medicine ili kod ljudi koji se bave specifičnim zanatima. Dakle, perfekcionizam ima i pregršt pozitivnih efekata, poput posvećivanja posebne pažnje detaljima što za rezultat ima visok kvalitet svakog obavljenog posla. Pored toga, zbog svojih visokih ciljeva perfekcionista se neprestano usavršava i uvek unapred dobro isplanira svaki predstojeći radni zadatak. Sa druge strane, isticanje perfekcionističkog stava prema poverenom poslu, poslovni partneri mogu razumeti kao aroganciju ili držanje distance, kao i nepostojanje fleksibilnosti, što razvija nepoverenje i sumnju u sposobnosti perfekcioniste. Ako za obavljanje određenog posla postoji više praktičnih rešenja, šef perfekcionista može upasti u klopku zbog bojazni da će krenuti u pogrešnom smeru.U prekomernom detaljisanju takva osoba može zalutati, bespotrebno trošeći vreme oko nebitnih stvari vezanih za konkretan posao. Samopožurivanje je još jedna loša svojstvenost perfekcioniste, jer pokušavajući da ispoštuje rokove koje je sam sebi postavio, on će se izložiti ogromnoj količini stresa. Od krucijalnog značaja za svaki posao je intenzitet perfekcionizma. Umerena doza uglavnom doprinosi postizanju izvanrednih rezultata, dok preterana može izazvati potpuni kolaps i fijasko. Visoki ciljevi treba da budu težnja svakog ko želi da bude uspešan i da se istakne svojim radom, ali taj neko mora da bude spreman na kompromise i na prihvatanje nešto nižih kriterijuma od onih koje podrazumeva savršeno odrađen posao. Što je posao stresniji, to je perfekcionizam opasniji. Veoma često je praćen gotovo nepodnošljivom napetošću, migrenom i poremećajima spavanja. To dalje uzrokuje razne psihosomatske tegobe, napade panike, kao i poremećaje ishrane.