U petak, 6.januara 2000. godine, oko 6 i 45 izjutra, na putu A-251, dve milje severoistočno od mesta Vju, blizu Ašforda u Kentu, 53-godišnji Kejt Skejls, putujući na posao, na uskom i vijugavom putu oivičenom šumom, u jednoj krivini naleteo je na ženu koja je stajala na sredini puta. Bilo je ksano da je izbegne i Skejls je osetio udarac i video kako pada pod kola. Nepoznata je imala između 30 i 35 godina, plave kose do ramena i u dugačkom, tamnom zimskom kaputu. Ono što je vozača naročito užasnulo, bilo je njeno ponašanje koje je zapazio u tom deliću sekunde: ‘Ona nije nin pokušala da se skloni sa puta, već me je samo gledala i smeškala se dok sam je udarao. Sigurno sam je udario, osetio sam udar na prednjem delu kola’ – priča Kejt Skejls.
Kao i što može da se pretpostavi, kada je zapanjeni Skejls iskočio iz vozila da pritekne u pomoć postradaloj, nje nije bilo ni od korova! Policija, koju je pozvao, pretražila je svu okolinu poznatu kao Vajt Hil, ali nije pronašla ‘žrtvu’ udesa, ali za razliku od drugih sličnih slučajeva, na vozilu Kejta Skejlsa bili su tragovi sudara sa nečim, pored ostalog slomljeno je bočno ogledalo! Akter ovog događaja do tada nije znao za posednutost Vaj Hila i priču o tome kako je desetak godina ranije na tom mestu ženu sličnog izgleda ubio njen muž!
Pogled sablasti nikada neće zaboraviti ni Dejvid Binghem, koji je 2. januara 1996. godine na Mur Lejnu, blizu Birmingema, svojim vodoinstalaterskim kombijem udario pešaka. Dogodilo se to pedeset minuta posle ponoći, dok je vozio pored gradskog groblja, a silueta muškarca iznenada se stvorila ispred njega. Zaustavivši se smesta, Binghem nije našao traga povređenoj osobi, krv ili štetu na kombiju. Šokiran događajem, prijavio je slučaj policijskoj stanici na Kvins Roudu. Policijski portparol je izjavio: ‘To nije prvi put da se sablasna prikazanja događaju u toj oblasti. Taj gospodin je ubeđen da je video duha i on je zaista izvan sebe. Bio je bled baš kao duh i zaista se tresao’. Dejvid Binghem je dan posle incidenta izjavio: ‘Nikada neću zaboraviti čovekove oči kako bulje u mene pre nego što sam ga udario. Nisam verovao u duhove, ali ovo me je nateralo da o tome ponovo razmislim. Tamo je definitivno nekoga bilo. Jedino objašnjenje jda da je to bio duh’.
Na Mur Lejnu, inače, fabrički radnici, koji prolaze stazom pored kanala, često viđaju plavokosog čoveka, starog oko 30 godina, obučenog u pilotsku uniformu RAF-a iz Drugog svetskog rata, kako polako korača prema groblju ili u drugoj prilici, hoda preko vode i nestaje.