Mesing objašnjava da ljudske misli prima u slikama. Najčešće mu je pred očima slika određene akcije ili mesta. Ovaj telepata naročito insistira na tome da u telepatiji nema ničeg natprirodnog i da je to jednostavna spoznaja prirodnih zakona. On sebe najpre dovede u stanje potpune opuštenosti i za to vreme oseća kako prikuplja snagu – telepatija iziskuje strahovito puno energije. Tada može čitati svaku i svačiju misao. Ponekad ih iz opšte gungule od najraznovrsnijih misli izdvaja tako što dotakne onoga ko šalje misao, ali taj dodir nije i neophodan.
Videvši u pozorištu Mesinga na delu tadašnji ruski naučnici su postavili teoriju da Mesing dobija poruke pomoću ideomotoričnih pokreta – gotovo neprimetnih, nesvesnih pokreta mišića koji menjaju izraz lica, ritam disanja i slično. Ove pokrete može uočiti samo veoma izvežban posmatrač, kakav Mesing sigurno jeste. Činjenica da telepata ponekad dohvati čoveka za ručni zglob iskorištena je za tvrdnju da on iz nesvesnog kočenja muskulature zaključuje kada treba da krene i kad da stane, što onda deluje kao da ‘čita’ misli toga čoveka.
Na ovu nategnutu i iskonstruisanu teoriju osetljivi Mesing je veoma burno reagovao tvrdeći da zavezanih očiju još lakše prima misli, jer se onda potpuno usredsredi na njegovu misao i ne gubi energiju na vizuelno registrovanje, koje zauzima mnogo mesta u mozgu i konkuriše direktnom primanju misli. Ovu teoriju je 1950. godine postavio Odsek za filozofiju sovjetske akademije nauka, kada je vršio veliki pritisak na Mesinga u cilju da pronađe za njegove psihičke moći objašnjenje dosledno principima tada vežeće materijalističke i komunističke filozofije. Po rečima Mesinga, bilo je to najrepresivnije doba režima koji je konstruisao misli i život prema svojim ideološkim ciljevima, a ne pravom stanju stvari i na osnovu validnih i nepristrasnih naučnih eksperimenata. Ideomotoričko objašnjenje Mesingovih moći bilo je odštampano kao objašnjenje na poleđini programa svih njegovih predstava, što je bio najvidljiviji i najslikovitiji vid režima kulta ličnosti – Staljina.
Stvari su se izmenile posle Staljinove smrti. Komunizam je metamorfozirao u mnogo realniju i slobodniju varijantu koja se blagotvorno odrazila i na nauku, vraćenu Lenjinovim principima i kulturno-naučnom nasleđu čitave civilizacije. U Mesingovom slučaju to se ogledalo u zvaničnom priznanju, ponovo objavljenom u časopisu Nauka i religija, da se sve ono što je Mesing činio po Staljinovim naredbama ne može objasniti ideomotoričkom teorijom, a naročito ne telepatski prenos u kome su prijemnik i predajnik razdvojeni prostorom. Ona takođe ne može objasniti ni kako se primaju apstraktne ideje, složene i originalne, za koje Mesing kaže da ih prima mnogo lakše jer su zanimljive i izdvajaju se od drugih, banalnih, uobičajenih misli vezanih za svakodnevicu.