Relativno malo groblje Grejfriars nastalo je početkom 17. veka, kada zbog čestih epidemija na centralnom edinburškom groblju više nije bilo mesta za sahranjivanje, i podignuto je na mestu franjevačkog manastira po kojem je i dobilo ime. Zemlja se nalazila usled verskih ratova koji su kulminirali 1637. godine, kada je Čarls I pokušao škotskoj crkvi da nametne promene. Nastao je pokret ‘kovenantera’ (saveznika) koje je 1679. konačno porazio Čarls II. Na hiljade ljudi je zarobljeno, a pošto nije bilo dovoljno mesta u zatvorima, mnogi su smešteni i na Grejfriars da pod vedrim nebom prezime. Masovno su umirali i sahranjivani u zajedničke grobnice, a veliki broj je i javno pogubljen.
U osudama na smrt i sprovođenju torture istakao se lord Džordž Mekenzi, sudija koji je ‘u ime kralja’, kako se smatra, poslao na vešala čak 18.000 kovenantera i tako zaslužio nadimak Krvavi Mekenzi. Mali broj njih je pomilovan, tek kada su pristali da potpišu izjavu da ‘nikada više neće podići oružje protiv svog kralja’, ali Čarlu ni to nije bilo dovoljno, nego je napravio plan da oko tri stotine preostali ukrca na brod i pošalje u Indiju kao robove. To je i učinio, međutim, brod je zahvatila oluja kod Orknija i svi su nestali u pobesnelim morskim talasima.
Surovi Džordž Mekenzi izgradio je sebi veličanstvenu grobnicu, verovatno na kostima masovno sahranjivanih kovenantera, i u njoj našao svoje poslednje počivalište. Da li i konačan mir – nije sasvim sigurno, imajući u vidu stravična nedela koja je počinio tokom života. Odvajkada edinburška deca imaju običaj da plaše jedni druge kucajući na vrata groba i pevajući: ‘Krvavi Mekenzi, izađi ako smeš, podigni poklopac i pokaži leš!’ a zatim pobegnu ne čekajući da ustane iz kovčega!
To se, u neku ruku, i ostvarilo, bar tako se veruje, kada je provalnik upao u skrivenu grobnicu, ali čiji god duh da je u pitanju – Mekenzija ili njegovih žrtava – radoznali lovci na sablasti se otimaju za noćne ture obilaska Grejfriars groblja. Iako sve liči na dobro smišljen način da se na tome zaradi, ima posetilaca koji tvrde da im, iako do tada nisu verovali u duhove, više ne bi palo na pamet da tamo odu nakon onoga što su doživeli!