Ketrin je, kada je imala četrnaest godina, u kući u kojoj je živela sa majkom, doživela najčudnije iskustvo u životu, koje još nije zaboravila. Toga dana u kući su bile same, a majka, koja je bolovala od astme, ležala je u svojoj spavaćoj sobi u potkrovlju.
– Ja sam bila u svojoj sobi na drugom spratu – ispričala je Ketrin ovaj neobičan događaj istraživaču paranormalnih pojava Stivenu Vagneru. Iznenada, telefon je zazvonio i na čitaču poziva videlo se da me zove majka. Podigla sam slušalicu i rekla: ‘Hej, šta se događa? Da li ti treba nešto?’ Čekala sam odgovor, ali nekoliko sledećih trenutaka vladala je tišina sa druge strane.
Iznenada sam čula neki jeziv šapat, iz kojeg nisam mogla da razaberem šta mi govori. Rekla sam: ‘Šta? Mama, da li si ti dobro?’ Ponovo je bilo nekoliko sekundi pauze, a onda sam čula sablasan ženski glas, koji sasvim sigurno nije bio majčin. Izgovorio je samo reč ‘potkrovlje’ i veza se prekinula. Pretrnula sam od glave do pete. Tada sam se setila da je majka u potkrovlju i potrčala gore da vidim šta se sa njom događa.
Kada sam ušla, videla sam da ima napad astme i da se očajnički bori za vazduh. Brzo sam u njenom ormariću pronašla pumpicu i stavila joj na lice da može da diše, pa se posle nekoliko minuta njeno stanje stabilizovalo i bila je u stanju da govori. Upitala sam je da li me je ona zvala telefonom. Samo me je začuđeno pogledala i rekla: ‘Kako bih te ja mogla zvati kada nisam bila u stanju ni da dišem? A osim toga, baterija mog telefona je prazna već nekoliko sati!?’
Ponovo sam se naježila! Ko je mogao da bude taj ko je mogao da zna da ona u tom trenutku ima napad astme i da me upozori da treba da se popnem u potkrovlje i da joj pomognem? Istog dana kada sam ovo ispričala majci, ona se prestrašila i zamolila me je da joj pomognem da stvari iz svoje sobe preseli na drugi sprat. Ona je uvek bila skeptik kada su u pitanju priče o duhovima i slične teme, ali od tog dana njen stav prema tome zauvek se promenio.