Uzbuđen, kapetan Rim posle svega imao je još samo jedno pitanje: da li udovica Fenca mlađeg zna kada je njen svekar iščezao bez povratka?
– Slučajno znam – odgovorila je. Moja svekrva mi je o tome često pričala. Mom mužu su tada bila tri meseca, dakle, nestanak se dogodio u junu 1876. godine.
Uporni kapetan Rim se vratio u Njujork i u policijskim arhivama pronašao listu osoba koje su nestale 1876. godine i koje je policija tražila. Pod datumom 14. jun stajalo je ime 29-godišnjeg Rudolfa Fenca, koji je bio obučen u sivi sako, kockaste crno-bele pantalone i visoke cipele. Na glavi je imao cilindar…
Dakle, iako je čudno obučen čovek sa Tajms skvera sahranjen kao nepoznat, sve ukazuje da se radilo baš o Rudolfu Fencu kojem se 1876. godine izgubio svaki trag. Sve do istog dana, 14. juna, a možda i sata, pune 74 godine kasnije, kada je nakratko ugledao bleštavilo njujorških ulica polovinom XX veka, i u strahu koji ga je spopao postao žrtva saobraćajnog udesa. Zašto se pojavio baš toga datuma, na samu godišnjicu nestanka i gde je bio sve te godine? Utisak je – nigde, kao da je samo u sekundi, u trenu, preskočio na neki neobjašnjivi način vremensku barijeru i našao se, možda, u jednom od paralelnih svetova u kojem je bila 1950. godina!
Sve bi ovo zvučalo kao naučnofanstastična priča da Žak Beržije kada je saznao za nju u jednom američkom parapsihološkom časopisu nije potražio kapetana Rima, koji se iako u poodmaklim godinama još dobrosećao svih važnih detalja ceog slučaja. Suviše je detalja i konkretnih podataka da se stojija, koja je daleko od neke audio ili vizuelne halucinacije, ne bi mogla proveriti i danas, a njena potvrda morala bi izmeniti mnoga naša shvatanja o svetu u kojem živimo.