Bap kao kada je u pitanju ljubav, čini se da neki ljudi imaju dobar nos za biznis, a drugi jednostavno trče od jednog do drugog posla. Dr Vajzman je dokazao da se poslovni uspeh može poboljšati tako što ćemo naučiti kako da budemo srećni. Tokom pet meseci, zaposleni u jednoj firmi za menadžment su, pod supervizijom dr Vajzmana, pohađali specijalno osmišljena predavanja kako bi naučili da razmišljaju i ponašaju se kao srećni ljudi. Ovo je bilo nešto sasvim drugačije od uobičajenih kurseva poslovne motivacije. Više je bilo reči o traganju za mogućnostima uz pomoć relaksacije, otvorenosti uma i oslanjanja na intuiciju, nego na razvijanje ciljne predstave i fokusiranje na nju.
Rezultati su bili impresivni. Čak 54 odsto učenika je na kraju smatralo da se njihova lična sreća uvećala, a 75 odsto da se isto dogodilo i sa srećom njihove kompanije. Možda još značajniji pokazatelj jeste činjenica da se prodaja u kompaniji gde su radili, a samim tim i profit, povećala za 20 odsto mesec dana po okončanju kursa i dostigla najviši nivo u poslednje tri godine.
Jedno istraživanje nagoveštava da 50 odsto Britanaca sebe smatra srećnim ljudima, dok 14 odsto veruje da su nesrećni. Po čemu se ove deve grupe razlikuju? Postoje neke značajne razlike u psihologiji i ponašanju srećnih i nesrećnih ljudi. A ako geni utiču na karakter ličnosti i njeno ponašanje što je nesumnjivo, onda bi odgovor na pitanje ‘da li se neki ljudi rađaju nesrećni’ definitivno mogao biti potvrdan.
Srečni ljudi teže da stvore mogućnosti i šanse za dobru sreću svojom otvorenošću, društvenošću i otvorenom komunikacijom govoreom tela, što navodi druge ljude da reaguju. Oni su opušteni, idu polako i samim tim, lakše uočavaju potencijalne šanse i mogućnosti koje će im pomoći da preokrenu svoju sreću. Takođe, oni vole raznovrsnost i promene. Na primer, čovek može prekinuti rutinu pukim razmišljanjem o određenoj boji dok ide na neku zabavu, a tamo može razgovarati samo sa osobama koje nose tu boju. To će ga odvojiti od rutinskog ćaskanja sa ljudima koje je prethodno već upoznao i omogućiti mu komunikaciju sa strancima i sticanje novih poznanstava i prijateljstava. Samim tim, povećavaju se izgledi za neke nove šanse i mogućnosti na svim aspektima.
Srečne ljude karakterišu i pozitivna očakivanja kada je u pitanju život, a dobre stvari im se, naizgled, same nameštaju. Jedan poznati eksperiment ilustruje ovakav obrazac. Psiholozi su rekli profesorima srednjih škola u SAD da su određena deca u njihovim odeljenjima veoma nadarena. Zapravo, to je bila obična laž, jer ništa nije ukazivalo da su odabrana deca zaista talentovana. Međutim, profesori su počeli da obraćaju više pažnje na decu koju su pomenuli psiholozi, radili su sa njima intenzivnije i ohrabrivali ih na svakom koraku. Ta deca su počela da pokazuju sve bolje rezultate u učenju, na testovima inteligencije i u ukupnom intelektualnom angažmanu, za razliku od drugih učenika. Ovaj eksperiment je dokaz efekata i moći koju imaju pozitivna očekivanja.
Potpuno suprotan eksperiment je takođe pokazao moć negativnog razmišljanja. Finski psiholozi su, zavisno od njihovog pogleda na život, podelili grupu od 2.000 muškaraca na ‘negativne’, ‘neutralne’ i ‘pozitivne’. Tokom šest godina, muškarci iz negativne grupe su u daleko većem broju umirali od raka, srčanih bolesti i raznih nesreća, nego uni u neutralnoj grupi. Nedostatak sreće? Da, ali su nesreći znatno doprineli njihov psihološki profil i životni stav. Nasuprot ‘negativnima’, u grupi ‘pozitivaca’ je zabeležena daleko manja stopa smrtnosti.