Čuda su dugo igrala važnu ulogu u religiji, jer su pružala dokaze o natprirodnim silama. Uopšteno govoreći, čudo se definiše kao neuobičajeni događaj ili pojava, suprotna čovekovom iskustvu i zakonima prirode. U religijskom smislu, čuda su ljudski susret sa božanskim, s carstvom izvan granica svakodnevnog iskustva. U Bibliji se čuda dešavaju kada Bog odluči da pomogne vernicima, ili da ih kazni. Prema Starom zavetu, Bog je proroku Mojsiju dao moć da izvede čudo, ako nema drugog načina da prorok uspe u svom naumu. Ovde spada i devet pošasti koje napadaju Egipćane, ne bi li ih ubedili da oslobode narod Izraela iz ropstva. Mojsije je, na čudesan način, rastavio vodu Crvenog mora kako bi proveo svoj narod kroz pustinju do obećane zemlje Hananske.
U Novom zavetu se podrazumeva da Isus može činiti čuda. Njegova moć da oživi mrtve, povrati vid slepima i učini da hromi prohodaju, znakovi su božije milosti i ukazuju na Hristovu božansku misiju spasitelja čovečanstva. Izvodeći čudesna isceljenja, Hrist svim potlačenima i pokorenima objavljuje kako je na Zemlju došlo božansko carstvo, ponovnim uspostavljanjem božijeg poretka.
Od ranog srednjeg veka, pa sve do renesanse, narod je verovao da sposobnost čudesnog isceljenja poseduju kraljevi i carevi, te da će doći do isceljenja samim dodirom monarha. Franački kralj Karlo Veliki nekoliko puta godišnje je po nekoliko dana bez prestanka sedeo na svom prestolu na završetku procesije u kojoj su mu podanici prilazili, celivajući mu ruke ili noge. Iako je ovo bilo u suprotnosti sa učenjem Katoličke crkve, sve se zaustavljalo na gunđanju klera, jer je Karlo Veliki imao titulu vladara Svetog Rimskog carstva i nije bilo poželjno ni u čemu mu protivrečiti. Franački anali samo konstatuju, na par mesta, carevu sposobnost da nevoljnima, unesrećenima i bolesnima, povrati mir i spokoj. Čudesna isceljenja, koja su se desila tom prilikom, pisac Anala je pripisao božanskoj milosti ovaploćenoj kroz lik suverena.
U kasnom srednjem veku, Francuzi su verovali da njihov kralj poseduje moć izlečenja skrofuloze (škrofula), oblika tuberkuloze koja napada limfne žlezde, izazivajući bolne otoke na vratu. Priča je nastala nakon što je vladajuća porodica Kapeta (na vlasti su bili do kraja X veka), ubedila narod da je bila pomazana uljem poslatim sa neba što je, njihovoj dinastiji, dalo božansku prirodu. Slične isceliteljske moći pripisivane su mnogim evropskim monarsima, među njima je bio i Đurađ Branković.