Iskazi svih očevidaca u svemu su bili podudarni: biće u svemu nalik čoveku, ali sa krilima umesto ruku, plameno crvenih očiju, visoko oko dva metra, sive boje, leti i kreće se, po želji, velikom brzinom, ali i može da lebdi nad jednom tačkom.
No, ovim tvrdnjama nije poklanjana skoro nikakva pažnja, jer se počelo verovati da je, uglavnom, rač o masovnoj histeriji i halucinaciji. Ali, zar baš tolikog broja ljudi?
Međutim, situacija se bitno izmenila kad je reč o slučaju od 4.februara 1967. godine. Naime, toga dana u osam ujutro, grupa od devet vojnih pilota vazduhoplovne baze XW 12/57 negde u Virdžiniji, u okolini Galipolisa, koji su leteli nad obližnjom rekom, uočila je čoveka pticu. I on je leteo na visini od 1000 metara nad rekom, ali pratio je njen tok uzvodno. Piloti su o ovome obavestili bazu i odande im je naređeno da pokušaju da priđu toj ‘letelici i da je prinude da sleti, a u slučaju potrebe i da je obore’.
Čovek ptica je u tom trenutku leteo brzinom od 100 kilometara na sat i u letu je izvodio brojne vratolomije. Dok su se približavali čoveku ptici piloti su javili da ‘ njegova potpuno kruta krila bez ijednog pera na njima nisu se uopšte pomerala, kao da leti poput vazdušnih jedrilica’.
Ali kada su mu se približili na 500 metara, leteće biće naglo je pikiralo prema površini reke. Za samo tri, četiri sekunde stiglo je tik iznad vode. Tada je munjevito ispravilo pravac leta i uzletelo je u visoko žbunje koje se nalazi duž obala. Piloti su javili u bazu da više ne mogu da ga slede i da su ga izgubili. Naređeno im je da mesto nestanka čoveka ptice nadleću do dolaska četiri helikoptera, ali čovek ptica je jednostavno nestao.