Prvi tajni eksperimenti obavljeni su još 1982 na orbitalnim stanicama ‘Saljut 7’ i ‘Mir’. Ovaj eksperiment i nije bio toliko tajan čim su o njemu pisale novine još iste te godine, a na astronautičkom kongresu u Minhenu, 1983. godine, eksperimente na ‘Saljutu 7’ oštro je napao italijanski lekar dr Gido Mutke.
Sa Svetlanom Savickajom su tada nedelju dana na stanici radili kosmonauti Antolij Berezovoj, Valentin Lebedjev, Leonid Popov i Aleksandar Serebrov. Kao predstavnik muške strane, u eksperimentu je učestvovao Serebrov, ali eksperiment nije dao očekivane rezultate. U svom dnevniku sa stanice, kosmonaut Lebedjev govori da je malo ko od kosmonauta bio oduševljen činjenicom da će i jedna leteti u kosmos, a da su odnosi između Serebrova i Savickaje, tokom njihove posete stanici, bili slični odnosu psa i mačke. Oni se nisu nimalo podnosili, a njihov komandant Popov je imao dosta problema da misiju uspešno privede kraju. Inače, Svetlana Savickaja je bila druga žena u kosmosu uopšte – pre nje je letela samo Valentina Terješkova.
Engleskinja Helen Šerman je, takođe, provela sedam dana na stanici ‘Mir’. Sa njom su bila četiri astronauta: Sergej Krikaljov, Anatolij Arcebarski, Viktor Afanasjev i Musa Manarov. I, mada ruskim i američkim kosmonautima nije dozvoljeno da govore o ovim eksperimentima, po spuštanju na Zemlju je Engleskinja izjavila da je na ‘Miru’ bilo ‘fantastičnih eksperimenata’. Na jednom snimku iz kosmosa, za vreme njenog boravka na stanici, Šermanova se vidi kako lebdi u bestežinskom stanju, obučena u tanga gaćice roze boje. Bio je to detalj koji nije mogao da promakne novinarima. Kada su Krikaljova upitali da prokomentariše ‘slobodne’ snimke, on je lakonski odgovorio da je snimak autentičan i ‘jednostavan’.
U misiji ‘Diskaveri’ letela je Džen Dejvis sa astronautima Kentom Romingerom i Robertom Karbeom. Rukovodilac misije bio je Kertis Braun. Amerikanci su u svemir sa spejs šatlom slali nekoliko bračnih parova, od kojih su najpoznatiji bili Mark Li i Džen Dejvis. Dejvisova je posle toga izjavila da je jedna od najvećih prepreka na tom polju (mislila na mogućnost začeća u kosmosu), to što ne znamo kako uslovi kosmičkog leta utiču na genetsku strukturu embriona. Sve dok to ne odgonetnemo biće diskutabilni takvi eksperimenti, jer mogu uticati na život deteta koje je začeto u kosmosu.
Sa ovim mišljenjem slaže se i Sergej Krikaljev koji je 1991/92. proveo 312 dana u kosmosu i 120 dana na Međunarodnoj kosmičkoj stanici (ISS) 2001. godine. Krikaljev je sa ženama, jednom Engleskinjom i dvema Amerikankama obavljao eksperimente na ‘Miru’, koji su poslužili da se dođe do, za sada, onespokojavajućih zaključaka.