Da li je uistinu pogrešno biti levak? Mišljenja su podeljena, ali krenimo redom. Ko su levoruki i da li se oni razlikuju od desnorukih osoba?
To su uglavnom muškarci – dve trećine ih je pripadnika muškog pola. Levorukost se često nasleđuje od roditelja. Ustanovljeno je da u 50 odsto slučajeva roditelji levoruki – imaju levoruku decu. Škorsko-irska porodica Ker (od gelske reči ‘levi’) imala je toliko levorukih potomaka da su 1470. godine u svom zamku ‘Fernihirst’ izgradili specijalne stepenice da bi udovoljili muškim članovima obitelji koji su se bavili mačevanjem.
Ipak, levorukost se ne pripisuje isključivo genima. Oko 84 procenata levaka rođeni su u porodicama gde se ‘stvari pridržavaju i menjaju desnom rukom’. Osim toga, u 12 odsto slučajeva genetski identičnih blizanaca, jedan je levoruk, a drugi desnoruk.
Mnogi danas smatraju da čuđenje ne treba da izaziva pitanje: Zašto su neki ljudi levoruki, već – zašto je levaka tako malo? Levoruki sačinjavaju samo 10 procenata stanovništva. Tako je, doduše, kod ljudi. Sve druge vrste, od čimpanze do činčile, se u podjednakom broju služe ili levom ili desnom rukom.
U potrazi za objašnjenjem – kako funkcioniše mozak kod levorukih, naučnici su došli do zapažanja da je desna ruka povezana sa levom stranom mozga i – obratno. Dešnjaci u 95 odsto slučajeva imaju centar za govor i sporazumevanje putem jezika smešten u levoj hemisferi mozga, dok je sa levorukima opet drugačije. Samo u 15 odsto slučajeva njihov govor kontroliše suprotna, to jest, desna strana mozga. Stručnjaci objašnjavaju da kod levorukih osoba, govor u 70 odsto slučajeva kontroliše leva strana mozga, a 15 odsto preostalih imaju centar za govor i jezik u obe moždane hemisfere.