Vrana je živela u šumi i bila je potpuno zadovoljna svojim životom. Jednog dana ona ugleda labuda i reče:.
– Ovaj labud je mnogo beo, a ja sam baš crna. On mora da je nasrećnija ptica na
svetu.
Vrana podeli svoju misao sa labudom, a labud joj odgovori:
– Zapravo i ja sam mislio da sam najsrećnija ptica dok nisam video papagaja, on
ima dve boje i prelep je. Mislim da je papagaj najsrećnija ptica ikad stvorena.
Vrana nađe papagaja koji joj je objasnio:
– Ja sam živeo jako srećnim životom dok nisam ugledao pauna. Ja imam samo
dve boje dok paun ima mnogo boja.
Vrana poseti pauna u zološkom vrtu i vide da se hiljade ljudi skuplja i divi se njegovoj lepoti. Kada su ljudi otišli, vrana se približi paunu i reče mu:
– Dragi paune, ti si tako predivan. Svakog dana hiljade ljudi dolazi da te vidi. Ljudi
kada vide mene, odma me teraju od sebe. Mislim da si najsrećnija ptica na
svetu.
A paun odgovori vrani:
– Ja sam uvek mislio da sam najlepša i najsrećnija ptica na svetu. Ali zbog moje
lepote, ja sam zarobljen u ovom zološkom vrtu. Promotrio sam zološki vrt jako
pažljivo i primetio da je vrana jedina ptica koja nije u kavezu. Tako da već neko
vreme razmišljam o tome kako bih bio srećan da sam vrana mogao bi da letim
gde hoću.
Ovo je i ljudski problem takođe. Mi pravimo nepotrebna poređenja sa drugima i bivamo tužni. Ne vrednujemo ono što nam je bog dao. Sve ovo vodi do začaranog kruga nesreće. Naučimo da budemo srećni sa onim što imamo, a ne da gledamo šta nemamo. Uvek će postojati neko ko ima više ili manje od onoga što mi imamo. Osoba koja je zadovoljna sa onim što ima je najsrećnija osoba na svetu.