Hipnoza je postepeno pokazivala širinu svoje upotrebljivosti i istraživanja su napredovala, pa se počelo ići u intrauterini život čoveka koji je tako imao prliku govoriti i svojoj prvoj proživljenoj traumi. Ali, povremeno su se dobijeni podaci teško povezivali sa bilo čime iz svakidašnjeg života ispitanika u regresiji. Sve do pojave knjige ‘U potrazi za Brajdi Marfi’ to je pripisivano halucinacijama u hipnotičkom snu. O reinkarnaciji se tada na Zapadu nije moglo otvoreno govoriti.
Kako se izvodi hipnotička regresija? Stanje potrebno za vraćanje u detinjstvo ili prošle živote jeste trans. Međutim, da bi se to postiglo prethodno je neophodna maksimalna relaksacija čoveka koji ide u regresiju. To je veoma važno jer dok je organizam napet nema upadanja u hipnotički san. Metode relaksacije koje izvodi hipnotizer mogu biti različite, ali uglavnom se to svodi na mentalno opuštanje poedinih delova tela propraćeno određenim načinom disanja. Tek kada nastupi potpuno opuštanje može se početi sa hipnozom, odnosno davanjem sugestija od strane hipnotizera. Potpuna relaksacija je stanje vrlo blizu sna, ali nije spavanje, a povezano je sa nesvesnim delovima uma. Telesne funkcije organizma su smanjene, a duhovne aktivne.
‘U procesu hipnoze što je provodi drugo lice prenosi se na čoveka sugestija koja dolazi izvana, a on je prihvaća. Bez tog prihvaćanja nema delovanja hipnoze. Stoga je svak hipnoza autohipnoza, odnosno autosugestija’ – spominjese u definiciji hipnoze Britanskog udruženja lekara. Premda postoje brojne tehnike hipnotiziranja, očigledno je osnova sih upravo sugestija. Vrste i način hipnoze zavisiće o hipnotizeru i njegovoj maštovitosti, kao i o karakteru ispitanika kojeg će hipnotizer prethodno proučiti. Za svaku hipnozu neobično je važno da čovek koji će se podvrći tehnici regresije ima za to stvarnu želju i veliko poverenje hipnotizera. U velikoj meri o tome će zavisiti da li će ispitanik hipnozom ući u laki, srednji ili duboki hipnotički trans.