Ako su psiholozi u pravu kad pretpostavljaju da je svako od nas sposoban za čuda uma koja čine ‘genijalci’, da li je moguće da naučimo da kontrolišeno nesvesni deo mozga i postanemo ga svesni? Nils Birbaumer sa Instituta za behaviorističku neurobiologiju Univerziteta u Tibingenu, u Nemačkoj, misli da to možemo. On predvodi tim naučnika koji je potpuno paralizovane ljude opremio elektrodama na glavi – za pojačavanje moždanih talasa – i naučio ih da moždanim talasima pomeraju kursor na kompjuterskom ekranu. Pacijenti, inače potpuno nepokretni ljudi, morali su, znači, da nauče da koriste moždane aktivnosti koje su u normalnim prilikama nesvesne. Birbaumer smatra da je moguće na isti način dopreti do nesvesnih kognitivnih procesa ‘genijalaca’, i da su neki ljudi već naučili da to rade, iako ni sami nisu toga svesni.
Birbaumer navodi primer normalnog neautističnog studenta, čija veština u matematici nadmašuje čak i veštinu ‘genijalaca’. Električno praćenje moždanih talasa tog mladića dok računa pokazalo je da je njegov mozak aktivniji nego što je uobičajeno na početku, ali je manje aktivan u trenutku pre nego što će dati odgovor. To pokazuje da je taj student sposoban da spreči svesno, konceptualno razmišljanje kad računa, što mu omogućava da pristupi ranijim, nižim procesima u mozgu.
Kod većine ljudi od njaranijeg vremena mozak je usmeren na konceptualno razmišljanje i ono što je poznato kao ‘globalna obrada podataka’ – objedinjavanje različitih misli i izvlačenje značenja iz celokupne slike, umesto koncentrisanja na konkretne detalje svake percepcije. Autisti su kako izgleda nesposobni da obrađuju podatke na takav način. Posledica toga je detaljan, ali nepovezan kognitivni stil koji stručnjaci za autizam opisuju kao ‘slabu centralnu povezanost’. Oni smatraju da je težnja ka ‘centralnoj povezanosti’ kod normalnih ljudi toliko snažna da percepciju i misli svodi u koncepte značenja i pre nego što je svaki detalj registrovan, što nam potpuno onemogućuje da dođemo do ‘nižih informacija’.