Sasvim je moguće da su Dogoni i Vavilonci prisustvovali jednom istom događaju. Sami dogoni tvrde da nisu oduvek živeli u Maliju, vać da su nekad prisustvovali spuštanju vanzemaljaca u jednoj dalekoj zemlji na severoistoku. Ako je tako, čudno je da su samo oni očuvali deo mitologije koji uključuje Sirijus B. Egipćani, koji su svakako kontaktirali sa Vaviloncima, veoma su cenili Sirijus A, ali to je i sasvim razumljivo, s obzirom na to da su oni bili u mogućnosti da njegov položaj na nebu iskoriste za predviđanje poplava Nila.
Kako su Dogoni mogli doći do svog posebnog i jedinstvenog znanja o Sirijusovom zvezdanom sistemu? Karl Sagan, astronom sa Kornelovog univerziteta, čvrsto je verovao u postojanje vanzemaljskih oblika života. S obzirom na ogroman broj planeta koje postoje u svemiru, statistička mogućnost da neke od njih imaju inteligentne i civilizovane oblike života zaista je velika. Da li Sirijus B ima takvu planetu, kao što tvrde Dogoni, mi još ne možemo saznati.
Sigurno je da Dogoni nisu mogli sami otkriti Sirijusov zvezdani sistem, i to bez teleskopa. Pitanje je, po mišljenju stručnjaka, od koje su civilizacije Dogoni primili svoje znanje – od vanzemaljske ili zemaljske, evropske.
Zapadni astronomi pretpostavili su, 1844. godine, da postoji Sirijus B, pronašli su ga 1862, a 1928. godine su utvrdili da je on beli patuljak. Sve informacije do kojih su došli zapadni naučnici, Dogoni su već posedovali, i pre 1928, ali ih evropski antropolozi nisu zabeležili sve do tridesetih i četrdesetih godina XX veka.
Dakle, moguće je, da je neki anonimni Evropljanin koji je posetio Mali, preneo Dogonima informacije o Sirijusu, koje je saznao iz popularne knjige Artura Edingtona, ‘Priroda fizičkog sveta’ (Arthur Eddington – The Nature od the Physical World), objavljene 1928. Možemo da zamislimo Dogone kako potanko raspredaju o svom mitu, u koji spada i Sirijus, dobro informisanom francuskom kolonijalisti, pošto je Mali u to vreme bio francuska kolonija. Francuz nije mogao da odoli a da im ne ispriča neke stvari koje je pročitao u Edingtonovoj knjizi – o nevidljivom pratiocu zvezde, o orbitama i planetama… Dogoni su bili oduševljeni i smesta su ove podatke uvrstili u svoj postojeći mit.
Međutim, u ovom ‘scenariju’ postoji jedan ozbiljan problem. Dva francuska antropologa Griol i Diterlan, koji su prvi obznanili dogonsku priču, nisu sve informacije dobili odmah. Trebalo im je deset godina da ih izvuku od Dogona, jer se ova priča prenosi samo najvišim dogonskim upućenicima, i svaki od njih saznaje samo jedan njen deo, nijedan od njih ne zna celu verziju. S obzirom na to da su Dogoni tridesetih godina tako brižljivo skrivali svoje tajne od antropologa, ne čini se verovatnim da bi oni dopustili da za njih sazna ne ki neznanac i to za jedno veče.
U svakom slučaju, nekom ‘usamljenom putniku’ ne bi bilo nimalo lako da komunicira sa Dogonima 1928. godine. Oni su u to doba govorili dva manjinska jezika: Sango i Vazouba, te je stoga neverovatno da bi se s njima mogao voditi razgovor na visokom nivou o astronomiji i mitologiji.
Naučnik dr W.H.MekKri izneo je pretpostavku da bi dogonska ideja o postojanju nevidljivog pratioca Sirijusa A mogla biti posledica pustinjske fatamorgane. MekKri ističe da Sirijus A jednom godišnje zalazi u skoro potpuno isto vreme i na istom mestu kao i Sunce. Tokom ovakvog zalaska, tvrdi on, može se ispod same zvezde videti njena fatamorgana. Ova lažna zvezda izgledala bi teža od prave zvezde, zbog toga što se nalazi ispod nje, a bila bi i bleđa, pa zato i prividno manja.
Ali, Dogoni nikada nisu tvrdili da se Sirijus B može videti samo jednom godišnje – a to je podatak koji sigurno ne bi propustili u svom izveštaju. Fatamorgana Sirijusa A sigurno bi morala biti crvena, kakav je i on sam, a Dogoni su oduvek smatrali da je Sirijus B bela zvezda. Hipoteza koju daje MekKri ne objašnjava kako su Dogoni mogli tako precizno da opišu eliptičnu orbitu ili pedesetogodišnji orbitalni period nevidljive zvezde.
Racionalna objašnjenja o poreklu dogonskog neobičnog znanja, trenutno nema. Kako su Dogoni saznali za Sirijusov zvezdani sistem? Da li smo prinuđeni da uzmemo njihovu priču zdravo za gotovo? Da li je zaista došlo do praistorijskih susreta između dogonskih predaka i posetilaca sa planete koja orbitira oko Sirijusa B? Ako je to istina, šta je bio pravi razlog ove posete? Ako su Nomosi zaista doputovali na zemlju sa Sirijusa B, oni su morali imati tehnološki razvijenu civilizaciju.
Kakao god da su odvratno izgledali ovi ljudi-ribe iz svemira, oni su morali biti visoko civilizovani. Da li su se vratili do Sirijusa duboko razočarani narodom Dogona i samom Zemljom? Da li su se nadali susretu koji bi doneo veću obostranu korist? Da li su podelili nekoliko saveta dogonskim precima i zatim došli dozaključka da su zemaljska stvorenja na suviše niskom stepenu razvoja da bi zavređivali ponovnu posetu? Ili će se oni ipak vratiti – ti Učitelji iz vode. I, da li će biti dobrodošli ako se vrate na Zemlju.
Dogonska priča otvara mnogo pitanja na koja za sada ne može biti odgovora. Ali, kako sada stvari stoje, izgleda da postoji razlog za verovanje da su preci Dogona zaista učestvovali u praistorijskom bliskom susretu.