Ko je bio dendi obučen po modi sedamdestih godina XIX veka, policija tada nije uspela da otkrije. Kada je otišao u penziju, kapetan Rim odlučio je da se pozabavi za svoju dušu neobičnim slučajem i najzad je u telefonskom imeniku iz 1939. godine otkrio nekog Rudolfa Fenca mlađeg, sa stanom u 21 ulici, 112 Est.
Otišao je tamo i saznao da je taj Fenc, u doba dok je stanovao u kući, bio čovek star oko šesdeset godina i da je bio zaposlen u banci u susedstvu. Od 1940. godine kada se penzinisao i napustio stan, nisu više čuli za njega. Rim je otišao u banku i tamo saznao da je Rudolf Fenc umro 1945. godine, ali da njegova udovica još živi u Kaliforniji.
Rim se ukrcao u avion i posetio je. Odgovorila mu je da nije imala ni sina, ni nećaka, ni rođaka koji se zvao Rudolf Fenc, da njen muž pre njihovog venčanja nije bio oženjen i nije imao dece, da niko u porodici nije sklon prerušavanju, da nikada nije stanovala u Petnaestoj aveniji, ali da je njen muž ćiveo tamo kao dete. Često joj je pokazivao mesto gde se nalazila kuća njegovih roditelja. Ne, nije nikada do sada videla posetnicu koju joj je pokazao inspektor, ali bi adresa mogla biti njenog svekra. A 1876. godina? Da, taj je datum na nešto podseća – to je godina rođenja njenog muža. Tada je izvadila album sa porodičnim fotografijama, a samo posle nekoliko stranica, kapetan Hjubert V. Rim osetio je da gubi dah, kao od udarca u stomak: na jednoj požuteloj fotografiji ugledao je muškarca u sivom sakou, kockastim crno-belim pantalonama i visokim cipelama, s cilindrom na glavi… Ispod tog starinskog šešira bilo je lice koje je odmah prepoznao – nepoznati sa Tajms skvera!
– Ko je ovo? – upitao je za svaki slučaj, mada je već naslućivao odgovor.
– Moj svekar – rekla je gospođa Fenc, a dete na njegovim rukama je moj muž… budući muž.
– Imate li još neku fotografiju svog svekra?
– Ne, ovo je jedina, moram vam reći da je jadnik tajanstveno nesto kratko vreme nakon što se slikao.
– Nestao?
– Da, nestao. Njegova žena nije podnosila miris cigare, pa bi on svaki dan posle večere prošetao da bi u miru popušio svoju cigaru. Jedne večeri se nije vratio.Njegova porodica ga je tražila preko policije, ali uzalud. Nikada se nije saznalo šta mu se dogodilo.