Ovo je priča o dva prijatelja koji su išli pustinjom. Na putu su se sporečkali i jedan je udario drugog. Udareni se osetio povređenim, ali je ćutke napisao u pesku:
– DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA.
Zatim su produžili i ubrzo stigli do jedne oaze gde su odlučili da se okupaju. A tamo, onaj što je dobio udarac, zamalo se nije udavio kupajući se, ali mu je život spasao onaj drugi. Kada je došao sebi, urezao je u jednom kamenu:
– DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASAO ŽIVOT.
Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita:
– Kada sam te udario, poruku si napisao u pesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto?
A prijatelj mu odgovori:
– Kad nam neko učini nešto loše, to trebamo zapisati u pesku da bi vetrovi obrisali, ali kada neko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen – da ga ništa ne može obrisati. STOGA, NAUČI SE DA RANE UPISUJEŠ U PESAK, A SREĆU DA UREZUJEŠ U KAMEN!