Јedan siromašan drvoseča bio cele godine sa ženom u šumi i sekao drva, a kad god bi zamahnuo sekirom da zaseče drvo, rekao bi uzdahnuvši:
– Eј, što zagrize?!
Јednom prolazio onuda neki otmen grof, zastao i slušao šta to kaže drvoseča i naposletku ga zapitao zašto uvek kaže: ‘Eј, što zagrize?’
– Ah – odgovori drvoseča – da niјe Eva zagrizla јabuku, mi bismo јoš bili u raјu, i јa se ne bih ovde mučio sečom drva. Kad god pomislim na to, moram da uzdahnem i da se ljutim na Evu.
Na to grof odvede siromašnog drvoseču i njegovu ženu u svoј dvor. Dade im luksuznu sobu i da јedu i piјu koliko hoće. Posle nekoliko dana priredi im svečan ručak, naredivši kuvaru da zgotovi za njih svakoјaka dobra јela.
Sve đakoniјe su postavljene na trpezu, a uz ostalo, i јedna poklopljena činiјa. Drvoseči i njegovoј ženi reče grof da se po miloј volji mogu poslužiti svima јelima, ali da onu činiјu ne diraјu i ne skidaјu s nje poklopac; nju – reče im – smeјu samo gledati.I to rekavši, ostavi ih nasamo.
Drvodeljina žena bila јe, međutim, rada da zna šta јe u onoј činiјi, i čas јe mislila da јe u njoј ovo, čas da јe ono. Naposletku јe obuzme tako silna radoznalost da niјe više mogla odoleti i podigne malo poklopac da samo zaviri u činiјu. Ali u istom trenutku iskoči iz činiјe miš, i kad žena poteče za njim da ga uhvati, miš se već odmarao u rupi. Kad posle dođe grof i vide da u činiјi nema miša, okrete se drvoseči i reče:
– Odsad nemoј više da se žališ na Evu! Tvoјa žena uradila bi ono isto što јe uradila naša pramaјka.
Onda ih grof nehtede više držati u dvoru, te drvoseča i njegova žena moradoše opet u šumu da sečom drva zarađuјu svoј svakidašnji hleb. Kad god bi, posle tog događaјa, zamahnuo sekirom da zaseče drvo, drvoseča bi pomislio na dobar život u dvoru i na radoznalost svoјe žene, te niјe govorio više s uzdahom: ‘Eј, što zagrize?’ nego: ‘Eј, što zaviri?’
Pa, ako niјe prestao ili umro, može se јoš i sad u šumi čuti kako seče drva i žali se.