Zašto je Nikola Tesla pričao o tome? Da li je pretpostavljao da bi neki suludi um mogao da zloubotrebi takvu zamisao? Bio je to samo hir genija. Da bi smirio ljude, sve je odmah objasnio do kraja. Teorijski je pretpostavka sasvim ispravna, ali nemoguće je utvrditi savršenu mehaničku rezonancu Zemlj. Možda… neki drugi put.
Bez obzira šta je želeo i na način kojim je popularisao svoje ideje – prema onome šta je govorio i činio niko se nije odnosio indiferentno. On lično je duboko osećao da sve što radi mora imati pristanak javnosti, kojoj se uvek i obraćao, njoj razumljivim jezikom, kad god se nešto novo dogodilo u njegovoj laboratoriji. Iz zahvalnosti, dali su mu ime kakvo zaslužuju pomalo čudni, ali dobri ljudi: Stari čarobnjak iz Menlo parka.
Godina 1898. za Teslu i Edisona je protekla u najžešćem odmeravanju snaga. Edison je nagovestio da je spreman da fotografiše ljudske misli i time je skrenuo pažnju čitave američke javnosti. Za uzvrat, Tesla saopštava novinaru ‘Newyorker’-a da je u stanju da ‘ukroti Sunce’. Uz pomoć uređaja jednostavne konstrukcije razvio je ‘metod za proizvodnju pare sa sunčevom energijom’. Para pokreće parnu mašinu, a mašina stvara elektricitet.
Te godine dalje radi na stvaranju najpodesnijeg izvora veštačke svetlosti za fotografije. ‘Blizu sam da dobijem nešto što će biti bolje i od dnevne svetlosti, ali za sada nemam vremena da ideju razvijem do kraja…’ Pet godina ranije Tesla je prvi u istoriji napravio fotografije sa fosforescentnim svetlom.
Edison je već imao razloga da oseti zavist, a onda Tesla saopštava još jedan zanimljiv koncept: razvoj električnog voza. Bio je to nesumnjivo krupan tehnički prodor, ali za Teslu je i ovo ostao samo jedan od onih izuma koje je teorijski uspeo da reši i time iscrpeo svoje razloge da im dalje poklanja svoje dragoceno vreme. Smatrao je, i tako je i objavio, da bi električni voz, na odgovarajućim šinama, postizao brzine od preko 300 kilometara na čas. Njegova ideja ostvarena je u Japanu, a zatim u Francuskoj i drugim zemljama.