Psiholog Viktorija Medvek, proučavala je izraze lica dobitnika medalja na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine. Primetila je da dobitnici bronzanih medalja izgledaju daleko srećniji zbog svog uspeha, nego dobitnici srebra. Njeno objašnjenje je jednostavno. Dobitnici bronzanih medalja su bili srećni jer su znali da ih je samo trenutak delio da uopšte ne osvoje medalju. Dobitnici srebrnih medalja su bili nesrećni zbog saznanja da ih je, takođe, trenutak delio od šanse da osvoje zlato. Ovakvo razmišljanje se naziva razmišljanjem suprotnom činjenicama, a sve zbog nečije opterećenosti onim što se moglo dogoditi a nije.
Dr Vajzman je dobrovoljcima podelio različita scenaria, ne bi li među njima pronašao dokaze da li srećnici i nesrećnici pokazuju simptome razmišljanja suprotnom činjenicama. Pokazalo se da srećni ljudi razmišljaju slično dobitnicima bronzane medalje – utešeni srećnom činjenicom da se mogao ostvariti i daleko gori scenario, a da pri tom ima i onih koji su lošije prošli od njih. Naravno, nesrećni ljudi su razmišljali kao i dobitnici srebrnih medalja – uvek su razočarano mislili da bi bilo daleko bolje da su stvari ispale drugačije.
I srećnim ljudima se događaju loše stvari. I njima sudbina udeljuje popriličan zalogaj razočaranja i gorčine. Ono što ih razlikuje jeste značenje koje ovi ljudi pridaju negativnim događajima. Kada se od njih zatraži da ocene negativne scenarije, srećni ljudi teže da im daju pozitivni rejting. Ako su, na primer, bili ranjeni u nogu tokom pljačke banke, srećni ljudi će biti zahvalni što nisu pogođeni u glavu i što su preživeli to traumatično iskustvo. Nasuprot njima, nesrećna osoba bi smesta zakukala, pitajući kako se uopšte može smatrati pozitivnim to što te je neki ludak upucao.
Veoma često, očigledna nesreća se može preokrenuti u novu šansu. Pre nego što je diplomirao psihologiju, dr Ričard Vajzman je bio profesionalni mađioničar. Jednom prilikom, ukraden mu je kovčeg sa svim rekvizitima upravo u trenutku kada je trebalo da nastupi na pozornici prestižnog holandskog kluba. Nemajući kuda a bez ikakvih mađioničarskih trikova osim špila karata, Vajzman se pojavio pred publikom i izmišljajuči trikove na licu mesta ostvario svoj najbolji nastup.Toliko uspešan, da su ga kolege mađioničari kasnije molili da im pokaže neke od trikova sa kratama.