Priviđenja, naravnoi, ne vidi mnogo ljudi. Ali, u pričama očevidaca mahom se ponavljaju slične pojedinosti – duhovi se javljaju obično ‘obučeni’ u belo. Uz to, nemaju uvek čovečije obličje. Ponekad podsećaju na mrtvace u posmrtnim pokrovima, sa otvorima umesto očiju. Zato nije slučajno što se deca po celom svetu, kad žele da se međusobno plaše, ogrću belim čaršavima sa prorezima za oči. Ipak moda ‘potražnje’ za duhovima ide tako daleko da pojedini imućni Englezi, Francuzi i sveprisutni Amerikanci željno traže po celom svetu – i po bilo koju cenu – da unajme ili kupe starinske zamkove u nekom krajičku Evrope, samo ako u njima ‘obitavaju duhovi’. Sve to i ne bi bilo tako važno kada bi to bila samo šala. Međutim, duhovi postoje i njih su viđali i naučnici koji se trude da odgonetnu taj fenomen.
Sedamdesetih godina u planinama Sihote-Alinja ruski geolozi videli su kako se iznad nevisokog brežuljka pojavljuje utvara. Bio je to čovek ogromnog rasta kao izatkan od guste bele svetlosti, ali na licu su mu bezizrazno svetlucale velike crne oči. Nekoliko minuta osmatrao je logor geologa u kojem su psi divlje zavijali, a konji rzali i od straha pokušavali da se otkinu sa povodaca. Prikaza je snažno zamahnula širokim rukavima svog odela i iščezla upravo tako kako se i pojavila. Takvih primera zapisano je na pretek.