Kur’an kaže: ‘Bog stvara bića i vraća ih ponovo i ponovo, sve dok mu se ne vrate… I bio si mrtav i on te vratio u život. I učiniće da umreš i ponovo će te vratiti u život, i na kraju će te dovesti Sebi… Kažem ti zaista da će duše koje su sada srodne biti opet srodne, iako će se sresti u novim ličnostima i imenima’.
Nije nikakva tajna, islamski mistici – sufiji, nipošto se ne plaše govoriti, pisati ili pevati o reinkarnaciji. Blizina Indije znajčajno je nadahnjivala njihovu poeziju. Mevlana Džalaludin Rumi peva: – Zašto da se bojim? Kad sam to šta izgubio umiranjem? Ipak, još jednom ću umreti kao čovek, da letim sa anđelima blaženim, ali čak i iz anđelstva moram ići dalje…
Za preživljavanje učenja o reinkarnaciji na evropskim prostorima najveće zasluge ipak pripadaju tajnim društvima tipa Rozenkrojcera – Bratstvo Ružinog krsta, Slobodnih Zidara i Kabalista, koji su sve do renesanse i prosvetiteljstva bili gotovo jedini oponent crkvenoj cenzuri, čija je moć prosto brisala sve onoi što bi se usudilo pojaviti na slaboj svetlosti srednjevekovne jave. Pre nego što je osuđen na lomaču, filozof Đordano Bruno je, između ostalog, tvrdio: – Duša… nije telo, može biti u jednom telu ili u drugom i prelazi iz jednog tela u drugo.
Frensis Bejkon, Viljem Šekspir, Edmund Spenser, Džon Don, henri Mur, Ralf Kadford, Džon Smit i mnogi drugi umni Britanci iz doba renesanse iskazali su veliko zanimanje za teoriju reinkarnacije, a to su potvrdili u svojim poznatim delima, pišući na tu temu, ili dohvatajući se nje, kad god se za to ukazala prilika.
Teško je pobrojati sve ugledne Evropljane koji su se otad pa naovamo isticali u preferiranju reorije reinkarnacije, ale se neka imena svakako ne smeju zaobići. Pre svega, to su: Volter, Kant, Gete, Dikens, Tolstoj, Gogen, Hese, Jung, Singer, …
Kako nakon isticanja ovakvih zvučnih imena ne reći da je teorija reinkarnacije čvrsto vezana za evropsku civilizaciju i kulturu? Kako onima koji uporno odbijaju svaku mogućnost postojanja ciklusne reinkarnacije ne reći da su čak i u hrišćanskoj Evropi u sve većoj defanzivi? Nije li upravo njihovo tvrdoglavo insistiranje na tezi da se i teorija reinkarnacije protura u slavu dolaska Antihrista dokaz i rezultat neminovnog uzmicanja stavova koje uporno brane?