O ‘izabranima’ koji će biti spaseni govori se i u Jovanovom Otkrivenju. Četirima anđelima kojima beše dato da naude zemlji i moru, peti anđeo govori: ‘Ne naudite ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok sluge Boga našega ne zapečatimo na čelima njihovim’ (7,3). U znak da su odabrani oni nose bela odela, kao i mučenici petog pečata. Oni hvale Jagnje na prestolu i klanjaju se Bogu. Proroku se objašnjava o kome je reč: ‘Ovo su oni što dolaze od nevolje velike, i koji opraše haljine svoje i ubeliše ih u krvi Jagnjetovoj. I zato su pred prestolom Božjim, i služe mu dan i noć u hramu Njegovom, a onaj što sedi na prestolu prebivaće nad njima. Više nikada neće gladneti ni žedneti, niti će ih sunce peći niti ikakva žega, jer Jagnje koje je nasred prestola biće njihov pastir i vodiće ih na izvore žive vode, a Bog će otrti svaku suzu sa očiju njihovih (7,14-17).
Ovde se ne ističe nijedna određena konfesija ili religija. Napominje se da spaseni dolaze iz dvanaest plemena Izrailjevih, po dvanaest hiljada zapečaćenih (7,4-8), što treba da simbolizuje veliki broj iz svih naroda, simbolički predstavljenih preko dvanaest plemena Božjeg naroda. Čine ga svi oni koji su dopustili da Hristos u njima vaskrsne, a ne potomci jednog naroda ili članova određenih crkava ili drugih organizacija.